Skrivene veze
Tokom života, konstantno gubimo i obnavljamo sebe.
Proces stvaranja, proces istraživanja, proces koji i ako na prvi pogled težak, omogućava rađanje, spoznaju sebe samog i razumevanje ostalih.
Ljudi svakodnevno obavljaju radnje koje vode do nekog saznanja.
Kazu da, ono što istražujemo, ono šta nas pokreće a mislimo da samo radimo kao zadatak koji smo dobili, smo upravo mi. Tako i tema „Skrivene veze“ za koju sam se opredelila.
Ljudi su mi oduvek bili inspiracija za rad, različiti karakteri, različiti odrazi emocija na licu a to najbolje opisuje serija „Dark“ koja mi je bila vodilja.
Uvod u intermedije je upravo predmet koji omogućava istraživanje, igranje, beskrajne mogućnosti na jedan drugačiji način. Odlučila sam se za portret kao nosioc egzistencijalnih kriza i prikaz raznovrsnih psihičkih stanja čoveka.
Otkrila sam da svoj rad mogu da prikažem u jednom novom mediju-vezom, koncem. Ovaj način prikazivanja mi je omogućio da stvorim i treću verziju slike/rada.
Tehnika „vez“ je tehnika u kojoj želim da prikažem crtež ili sliku koristeći konac i iglu. Sobzirom da sam htela da eksperimetnipšem i oprobam se u nečemu što nisam do sada, odlčuila sam da umesto platna koristim transparentnu mrežu za komarce.
Postavka se sastoji od rama za slike, dimenzije 100x70cm, na kojem sam postavila transparetne mreže za komarce, a zatim su na njoj vezom, crvenim koncem izvedeni portreti i mreža neurona. Odlučila sam se za neurone koje sam predstavila kao put do saznanja, kao što je i sama njihova funkcija.
Iz svega ovoga možemo da dobijemo igru, novo saznanje, spznamo naše granica, prikažemo naš rad na drugačiji način, istražujemo i tehnike i naše mogućnosti u izvedbi zadatka.
Umetnost je uvek tražila slobodu.