Uvod u intermedije

doc. dr um. Jelena Trajković Popivoda

Anica Mitić

Skrivene veze

Tokom života, konstantno gubimo i obnavljamo sebe.

Proces stvaranja, proces istraživanja, proces koji  i ako na prvi pogled težak, omogućava rađanje, spoznaju sebe samog i razumevanje ostalih.

Ljudi svakodnevno obavljaju radnje koje vode do nekog saznanja.

Kazu da, ono što istražujemo, ono šta  nas pokreće a mislimo da samo radimo kao zadatak koji smo dobili, smo upravo mi. Tako i tema „Skrivene veze“ za koju sam se opredelila.

Ljudi su mi oduvek bili inspiracija za rad, različiti karakteri, različiti odrazi emocija na licu a to najbolje opisuje serija „Dark“ koja mi je bila vodilja.

 Uvod u intermedije je upravo predmet koji omogućava istraživanje, igranje, beskrajne mogućnosti na jedan drugačiji  način. Odlučila sam se za portret kao nosioc egzistencijalnih kriza i prikaz raznovrsnih psihičkih stanja čoveka.

Otkrila sam da svoj rad  mogu  da prikažem  u  jednom novom mediju-vezom, koncem. Ovaj način prikazivanja mi je omogućio da stvorim i treću verziju slike/rada.

Tehnika „vez“ je tehnika u kojoj želim da prikažem crtež ili sliku koristeći konac i iglu.  Sobzirom da sam  htela da eksperimetnipšem  i oprobam  se u  nečemu  što nisam do sada, odlčuila sam da umesto platna koristim transparentnu mrežu za komarce.

Postavka se sastoji od  rama  za slike, dimenzije 100x70cm, na kojem sam  postavila transparetne mreže za komarce, a zatim su na njoj vezom, crvenim koncem izvedeni  portreti i mreža neurona. Odlučila sam  se za neurone koje sam  predstavila kao put do saznanja, kao što je i sama njihova funkcija.

Iz svega ovoga možemo da dobijemo igru, novo saznanje, spznamo naše granica, prikažemo naš rad na drugačiji način, istražujemo i tehnike i naše mogućnosti u izvedbi zadatka.

Umetnost je uvek tražila slobodu.

Helena Cvetković

Novo doba

U 21-om veku susrećemo se sa sve bržim progresom koji nepovratno menja naš svet i potiskuje tradicionalno.

Inspirisana trošnim kućicama koje ušuškano miruju izmedju brojnih brzoničućih solitera, modernih agencija i ne tako lepih lokala odlučila sam se za temu prolaznosti tradicije. 

Očigledno je da se fizičko potiskivanje uporedo prenelo i na duhovnu i kulturnu sferu naših života.

Kombinovanjem kolaža, crteža i fotografija (u kontekstu urbanog) dolazila sam do zanimljivih kombinacija gradskih i seoskih motiva.

Ubacivanjem izabranih simbola ističem osnovnu poruku rada:

  1. Krug (dugmići) – može simbolizovati ne samo skrivena savršenstva praiskonske tačke, nego i STVORENE POSLEDICE, svet koji se razlikuje od svog počelja (temelja, osnove);

Kružno kretanje je nepromenljivo, bez početka, bez kraja i odstupanja, simbolizuje vreme” -primenjeni elementi su u kontekstu da naglase promene koje su nastupile a delo su ljudske ruke i nisu uvek bezazlene (otuda crvena boja cveća)

  1. Ruža – osim ljubavi, moze simbolizovati i naciju, a u ovom slučaju promene kroz koje nacije prolaze
  2. Strele i strelice – osim pravca i ambicije, označavaju i želju za PROGRESOM (koja ovde i jeste tema)
  3. Saobraćajni znak STOP! – u kontekstu opomene – ukočiti s tim napretkom
  4. Gavran – inspirisana Rubensom i ciklusom slika Marije de Mediči, gde se često koriste motivi životinja za prikaz različitih poruka.

Odlučila sam se za metaforičku upotrebu ove ptice koja se identifikuje s lošim predskazanjem, ili kao naslućivanje propasti (ka čemu idemo sa svakodnevnim nazaustavljivim progresom)

Izbor simbola, kontrasnog povezivanja zgrada (čije uzdizanje teče u nedogled) i male kamene kućice u prvom planu glavnog rada jeste upozorenje da ne zaboravimo prave vrednosti i tradiciju!

„Tradicije definišu ko smo kao pojedinci i ko smo u kontekstu porodice. One su kao korenje koje nam daje stabilnost i osećaj pripadnosti – one nas prizemljuju“

Shopping Basket